Aktivnost E7DX u takmičenju VHF KUP SRRS / VHF IARU R1 2017

Godinama unazad prvi puni vikend mjeseca septembra je rezervisan za UKT entuzijaste širom Evrope. Po mnogima, najjači UKT contest po broju učesnika na svijetu. Iako ovo takmičenje obuhvata prvi region IARU, dakle pored evropskog kontinenta, tu je Afrika, te dio Azije. Najveći broj učesnika je ipak sa starog kontinenta. Veoma popularno takmičenje, pa nije neobičan podatak da najkvalitetnije ekipe prelaze magični broj od hiljadu veza.

Istina nema mnogo takvih ekipa, ali za evropski trofej, se bori nekoliko timova, koji se smjenjuju na tronu iz godine u godinu (DR9A, OE1W…)
Dakle, kako je R1 veliki, pobjednika u mnogome diktira i mikro lokacija, naravno, ne treba zaboraviti ni tehničku opremljenost, kao i operatore, pa slobodno možemo dodati i faktor uslova, te vremenske prilike. Da bi svima bilo interesantno i svi našli neki svoj cilj, mnogi nacionalni savezi, pa tako i naš , organizuju u istom terminu takmičenje po istim pravilima za cijeli R1. Svoje takmičenje nazivaju raznim imenima, a kod nas je to UKT KUP SRRS.

Akademski radio klub E74EBL je i ove godine učestvovao u ovom takmičenju. Iako su dugoročne vremenske prognoze najavljivale loše vrijeme za rad sa izdvojenih lokacija ili kako mi to kažemo iz portabla, odlučili smo da izađemo na neki od vrhova. Prvobitna ideja da radimo sa Klekovače je otpala, a izbor je pao, takorekuć na naše dvorište – Ponir. Nadali smo se da će prognoze malo fulati u našu korist, te da će u dane takmičenja biti ipak bez kiše i grmljavine. Ne da su fulali u našu korist, nego je bilo još i gore no što su najvljivali.

Kako je odluka pala, trebalo je pripremiti opremu za portabl rad. Prikupljanje i testiranje opreme je trajala skoro sedam dana. Klub nema svu potrebnu opremu, tako da smo opremu udružili sa članovima. Svakodnevno smo se sastajali i polako napredovali do konačnog setupa. Uredjaji, lineari, antene, kablovi, prateće kutije , releji , stubovi, ma sve što može da zatreba, a sigurno nešto i neće , mi smo spremili da ponesemo na lokaciju.

Ponir je bio prvi izbor za ovakve vremenske prognoze pune kiše i grmljavine. Dakle, trebao nam je čvrst objekat, napajanje električnom energijom i pristup po kišnom i vlažnom putu, dovoljno visoko za rad, a ne tako daleko … Kao i nekoliko puta ranije izabrali smo ovo brdo , koje je sa svojih preko 600m namorske visine pruža sve naprijed nabrojano. Na samom vrhu zapadnih obronaka Ponira, sa predivnim pogledom na Banjaluku, nalazi se objekat TV Simić, a ljubazni domaćin, gospodin Vlado Simić nam je ponudio gostoprimstvo i svoju pomoć pri realizaciji ovog prilično zahtjevnog projekta.

Odlazak na lokaciju je planiran za petak kada je u prepodnevnim satima, dio ekipe uspio da doveze i istovari najveći dio opreme. Ostatak ekipe je stigao u kasnim popodnevnim satima, a montaža četiri antenska sistema je potrajala do kasnih večernjih sati. Bez većih problema podignuto je 2×15 i 2x 10 elemenata. Oba ova sistema su imala rotatore. Sistemi od dva puta po 4×6 elemenata bili su fiksni, jedan na zapad, a drugi na istok. Nema potrebe napomenuti da smo ovo postavljali po kiši koja je sve vrijeme padala, nekada jače, nekada slabije.

Kako smo planirali dvije radio-stanice spojene na transverter , ideja je bila da svaki od dva operatora ima po jedan fiksni i jedan rotary antenski sistem na prijemu, a da predaja ide, bez obzira sa kog uređaja, u sve antenske sisteme. Za ovakav koncept je potreban dovoljan broj opretaora, a ovakav sistem distribucije prijema u mnogome ubrzava rad. Tu su još i lokalni skimmeri koji su trebali da pune band mapu i poštede nas preslušavanja telegrafskog dijela opsega. Kako je zamišljeno tako je i urađeno.

Dio ekipe se u petak uveče vratio u Banjaluku. Povratak na Ponir je dogovoren rano ujutro, kako bi imali dovoljno vremena da završimo setovanjem opreme.

Sve je izgledalo u redu , lagano se sastavljao mozaik, ukalpao se kablić po kablic, rele po rele, koax po koax. Gomila opreme na stolu. Do početka contesta imali smo još par sati i sve je izgledalo kako treba. Konačna testiranja pred samo takmičenje su donijela prve probleme.

Vlažno vrijeme je uticalo na povišen nivo refleksije na antenama, a to je , opet doprinijelo povećanom curenju VF-a po shacku. Slični problemi, dešavali su se i ranije , na skro svim vanjskim lokacijama, pa je dodatno uzemljenje, ubacivanje raznih torusa , motanja kablića i koaxa u buntiće i prizivanje magije obično pomagala. Ovaj puta nije bilo magije, jednostavno VF upada u mikrofon Heil headseta. Korištenje originalnog ručnog mikrofona pomaže, ali i reducira komfor u radu. Neka, bar smo se riješili VF problema. Možda treba malo više vremena posvetiti kombinaciji Microhama i Heil headseta , kako bi u buduće izbjegli taj problem ili ga sveli na minimum.

Neposredno pred početak contesta , svega par minuta pred start, kiša je pojačala, prijem se ispunio pucketanjem, a na bandu su se čule samo bliske i najjače stanice. Sam početak je bio spor i naporan , sa mnogobrojnim ponavljanjima razmjene, tako da smo u par navrata izlazili da vidimo da li su antene uopšte na jarbolima. Bile su. Traljav početak, a ni ostatak nije bio ništa bolji , mučenje za svaku vezu. Zbog obilnih padavina i vlage izgubili smo jedan 4×6 elemenata sistem, dok je drugi pokazivao kritično povišen swr, pa smo morali da značajno reduciramo snagu.

Grmljavina… Sa svakom munjom imali smo smetnje koje su otežavale prijem i onako tankih signala… Negdje iza ponoći, kiša kao da je malo stala, pa je taj sat ili dva donio nekoliko brzih i dalekih veza. Naša nadanja u poboljšanje vremena su bila uzaludna, jer je nedugo zatim počelo ponovo da pada. Već na samom početku je bilo jasno da od dobrog rezultata neće biti ništa, a očekivali smo da bi sa ovom opremom, uz malo uslova mogli dobaciti do 200K. Puste želje i nadanja. Do kraja, manje više, uz pomoć KST chata , radimo nekoliko veza i prelazimo mršavih 300 veza. Prosjek od preko 420 km po vezi nam je donio rezultat od skoro 130K poena. Kratka analiza kaže da smo najdalju vezu imali sa DF0AA , sa dalekih 839 km, da smo uradili preko 60 Čeha, svega 26 Italijana, te vrlo malo , 19 stanica iz Njemačke. Uradili smo priličan broj Bugara, a po jednog Grka i Švicarca. Nisu to najdalje veze , ali su rijetke u našim dnevnicima. Pored Čeha, najbrojniji u dneviku su Slovenci, Hrvati, pa i Srbi. Sa sjevera smo radili 13 Poljaka, priličan broj Slovaka, standardno malo Mađara, te očekivani broj Rumuna i par Ukrajinaca. Da ne zabravimo i dosta stanica iz BiH. Slušali smo daleke stanice od preko 900 km, ali ih nismo mogli dozvati.

Nešto svjetliji dio contest vikenda je bilo druženje organizvano na spratu ili pod šatorom u dvorištu. Tu nam nije smetala ni kiša ni loše vrijeme. Možda je ovaj puta izostao tradicionalni kotlić, ali je roštilj bio u igri.

Kako smo započeli montažu , pod kišom, tako smo i demontirali jedan po jedan sistem, složili antene, popakovali opremu i prije mraka, stigli do kluba, gdje smo sve to istovarili. Da, po kiši, mokri , naravno.

Bila su mnogo veća očekivanja za ovaj contest, mislim rezultatski, ali šta je tu je , svima je manje više bilo slično , a sjećate se ekipe DR9A , sa početka priče, e ta ekipa uradila je preko 1100 veza i napravila više od 500K poena… U cijeloj istoriji takmičenja, svega par ekipa je uspjelo preći pola miliona poena. Njih je loše vrijeme zaobišlo, ili su takvo vrijeme imali dan, dva prije takmičenja. Da se razumijemo i da nije bilo ovako kako je bilo , naša očekivanja su bila daleko, daleko ispod njihovog rezultata. Kapa dole Njemačkoj ekipi i ne samo njima…

U danima nakon contesta smo provjeravali opremu i kablove, pa smo tako našli nekoliko problematičnih mjesta. Loših spojeva na kablovima, vodu u antenskim napojnim kutijama, a sve to je vjerojatno doprinijelo pomenutim problemima sa VF-om …

Ovo takmičenje nam je pokazalo da ranjive dijelove opreme u vlažnim uslovima rada, a naročito spojeve i nastavke koaksijalnih dionica, treba dobro osigurati. Iskustava iz ovog takmičenja će biti upotrebljena nekom drugom prilikom u nekom novom takmičenju, ali bi voljeli bez kiše, ako može, ikako.

Odlazak i planiranje , kao i rad u ovom takmičenju nebi bio moguć bez pomoći Odjelenja CZ, koje nam je i ovaj puta ustupilo terensko vozilo, te bez ljubaznog gospodina Simića koji nam je ustupio objekat i sav komfor koji uz to ide. Hvala.

U radu ekipe E7DX, ovaj puta su pored članova našeg kluba učestvovali i radio-amateri iz RK Nikola Tesla, koji su zajedno sa nama podijelili sve nevolje i zadovoljstvo rada u ovom takmičenju.

Ako smijem dodati nekoliko riječi vezano za količinu opreme koja se ovih dana koristi u ukt contestima. Gledam, šta smo sve iznijeli na Ponir, pa pet ljudi sat vremena istovara… Toliko opreme budi u meni dvojak osjećaj. Osjećaj zadovoljstava što , koliko toliko držimo korak sa savremenim tokovima i opremom na planu UKT i contestinga uopšte. Moderni transverteri, i sofisticirani uređaji, računari, skimmeri… Bez bar nekoliko ne, antena, nego sistema se ne razmišlja o izlasku.Tu su razni pomoćni uređaji, filteri, razni „low loss“ moderni koaksi, simulacije prostiranja, chatovi, clusteri, meteo radari, kompjuterske analize ….
Drugi osjećaj je žal za nekadašnjim, prošlim vremenima kada je jedna yagi, najčešće home made kopija neke poznate firme ili neki dizajn koji je neko fotokopirao iz časopisa Radioa-amater ili nekog svjetskog časopisa.
Uređaj, ako ima linear, antena , taster , mikrofon , ručno okretanje kojekakvih jarbola, honda E300 ili neki veći agregat je uglavnom bilo sve što se nosilo na kotu, najčešće na rukama. Na žalost ta vremena su prošla…
Izlazio sam par puta, po nekoliko sati na neku od kota sa klasičnom-turističkom opremom, tek da me želja mine. Antena, uredjaj, elektronac, a osjećaj je bio isti kao pre više od 40 godina.

Nekoliko fotografija dočarava uslove na lokaciji tokom takmičenja, kako vani tako i iznutra. Naš domaćin je napravio prigodnu video priču koja se emituje na TV Simić kablovskom kanalu, a uskoro će biti dostupna i na youtube.

Info: Vlado, E70T

Finalno podešavanje i testiranje opreme u Klubu.

Ranko E70R i Zoran E76C testiraju opremu